Banjaluka, 17. kolovoza 2008. (TABB)

SVEĆENIČKO I ĐAKONSKO REĐENJE
 

U katedrali sv. Bonaventure u subotu, 16.8.2008. u večernjim satima banjolučki je biskup dr. Franjo Komarica zaredio za svećenika svoje biskupije vlč. Ivu Martinovića iz župe Jajce, a za đakona vlč. Dražana Mirčića iz župe Vareš. Osim domaćih vjernika u svečanosti su sudjelovale i skupine vjernika iz Jajca, Vareša te Siska i Graza zajedno s roditeljima i rodbinom ređenika, te oko 10-a redovnica i više boghoslova.

Među 30-ak svećenika i redovnika iz Banjolučke biskupije i Vrhbosanske nadbiskupije bili su predstavnici poglavara i profesora s Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove iz Zagreba, gdje su ređenici diplomirali, zatim prelat Drago Balvanović iz južnoameričke države Peru, te po prvi put nakon rata vlč. Stipo Šošić iz Hrvatske katoličke misije u Göteborgu u Švedskoj, koji je 1992. godine proživio „pakao“ ratnih logora Omarske i Keraterma.

Biskup Komarica nije krio radost zbog „ovog novog, velikog Božjeg dara vjernicima napaćene Banjolučke biskupije“. U prigodnoj homiliji, on je, između ostalog, naglasio da je „uskrsli Krist svojoj Crkvi dao jamstvo svoje vječne ljubavi, da bi mogla u svim vremenima biti vjerodostojna, puna utemeljene nade i da je nikada i nikakve neprilike ne slome i ne bace u očaj“. Pojasnio je kako je „zadatak Crkve da svakoj novoj generaciji ljudi posreduje i u njoj oživljuje Kristovo spasenje na optimalan način i s optimalnim uspjehom“. Ustvrdio je da se i  „Crkva našeg vremena i podneblja ozbiljno treba truditi da sebe shvaća kao 'malo stado', ali da ne prestane biti onaj prevažni, tihi 'kvasac', potreban suvremenome svijetu i našem životnom ambijentu, da bude prožet Božjom nazočnošću te ne propadne u zlu. Treba se truditi biti osjetljiva za aktualne pogodne trenutke – kairose, kako bi mogla biti uspješna u suvremenim događanjima u našem društvu.“

Govoreći zatim o zaređenim svećenicima u Crkvi naglasio je najprije kako „moramo biti svjesni da naše ljudske riječi nisu u stanju izraziti cijelo značenje tajne, koju u sebi sadrži svećeništvo kao izuzetan Božji dar  pojedincu za služenje zajednici Kristovih vjernika.“ Protumačio je, zatim, konkretne službe i obveze koje Crkva predviđa za red đakonata i prezbiterata. Pozvao je  ređenike da „radosna i nepodijeljena srca“ žive svoju novu stvarnost u Crkvi i u ime Crkve, a sve prisutne potaknuo da i dalje usrdno mole za nova svećenička zvanja u biskupiji i u cijeloj Crkvi. (tabb)