Bosanska Gradiška 17. lipnja 2008. (TABB)
SPOMEN NA OTETOG (I UBIJENOG) ŽUPNIKA RATKA GRGIĆA
U župnoj crkvi sv. Roka u Bosanskoj Gradiški misnim je slavljem 16. lipnja 2008. komemorirana 16. obljetnica otmice i ubojstva župnika susjedne župe sv. Josipa u Novoj Topoli Ratka Grgića, budući da se crkva u Novoj Topoli upravo obnavlja. U nazočnosti većeg broja časnih sestara triju družbi te domaćih župljana, a uz suslavlje domaćeg župnika i upravitelja župe u Novoj Topoli vlč. Josipa Jerkovića i još četvorice svećenika, misno je slavlje predvodio generalni vikar banjolučke biskupije mons. Anto Orlovac. Polazeći od misnih tekstova u prigodnoj je homiliji istaknuo kako je svaki čovjek, pa tako i svećenik Ratko, koji nedužan izgubi život od ruke drugoga čovjeka pravednik koji je umro prijevremeno. Ratko je umro kad je imao samo 48 godina. Ipak je on, kao i drugi svećenici-mučenici kojima je Banjolučka mjesna Crkva u 20. stoljeću posebno obilovala, posijano zrno koje donosi obilan rod. Pokazao je to na primjeru broja novih svećeničkih zvanja. Nakon što je u Drugom svjetskom ratu i poraću biskupija ostala gotovo posve bez klera, jer je izgubila 12 dijecezanskih svećenika i 13 franjevaca po župama, Bog je njihovu žrtvu nagradio obilnim duhovnim zvanjima u teškom vremenu komunističke ateizacije. Biskupija se uskoro toliko oporavila da je popunila sve praznine u svećeničkim redovima, a više svećenika i čak dva biskupa (pok. dubrovačkog biskupa Severina Perneka i nadbiskupa vrhbosanskog Vinka kard. Puljića) dala i drugim biskupijama.
A nakon što je u najnovijem «ratu bez rata» svoj život mučenički završilo šest dijecezanskih svećenika, broj novih svećeničkih kandidata neočekivano je velik: u školskoj godini koja je upravo na završetku imala je biskupija ukupno 17 svećeničkih kandidata: deset bogoslova i sedam sjemeništaraca, što je za malu biskupiju zaista poseban Božji blagoslov i znak. Propovjednik je opet pozvao one koji su krivi ili znaju za Ratkovu smrt da vrate dug nedužnu čovjeku i skinu teret sa svoje duše – jer to njih najviše opterećuje – i kažu gdje mu počivaju kosti, da ga se može kršćanski dostojno pokopati, jer ni nakon 16 godina, nakon što je 16. lipnja 1992. usred bijela dana odveden iz župne kuće u Novoj Topoli od strane uniformiranih osoba, to nije učinjeno. (tabb)
