Petrićevac 21. lipnja 2008. (TABB)

GOVOR BISKUPA KOMARICE TJEKOM BLAGOSLOVA CARITASOVA CENTRA
 

„Božja istina sadržana u Objavi, u svetim knjigama Staroga i Novog Zavjeta glasi:

Ni jedan čovjek se ne bi smio smatrati nezainteresiranim s obzirom na sudbinu drugog člana obitelji čovječanstva kojoj i sam pripada. Ni jedan čovjek ne može za sebe ustvrditi da nije suodgovoran za sudbinu svoga bližnjega. Bog je na djelu pokazao svoju solidarnost s nama ljudima i potiče nas na međusobnu solidarnost i ljubav.

Solidarnost nam pomaže da vidimo drugoga – bilo osobu, narod, naciju, ne kao nekoga koga treba iskoristiti za vlastite uske interese pa onda odbaciti, nego kao nama jednako biće, koje je pozvano kao i mi na svečanu gozbu života, na koju su svi ljudi od Boga na isti način pozvani. Zato je važno kod ljudi i naroda buditi tu religioznu savjest.

Solidarnost – kako je mi shvaćamo – jest put ka miru i ujedno razvoju. Mir među susjedima, narodima pa i svjetski mir nezamisliv je bez prihvaćanja činjenice međusobne ovisnosti i međusobnog ispomaganja. Tko može više pomoći dužan je pomoći onome tko treba njegovu pomoć.

Bog može svakome pomoći i pomaže. A mi ga, kao njegova ljubljena stvorenja, trebamo moliti za pomoć i zahvaljivati mu za dobivene darove.

Danas mu želimo zahvaliti što nam je omogućio preko solidarnih ljudi iz drugih krajeva i naroda, a poglavito iz Republike Hrvatske kao i iz ovoga grada i našeg kraja, osposobiti ovaj dom ljubavi za naše bližnje koji su prešli zenit svog života i s klonulim silama idu prema završetku svoje ovozemaljske životne trke.

I u našem gradu, kao i u mnogim drugima u našoj zemlji i zemljama Europe, primjetan je brojčani porast starijeg pučanstva i gubljenje njihove sigurnosti u vlastitim obiteljima. Nedavna ratna tragedija dodatno je aktualizirala prisilno razdvajanje mlađe i starije generacije u vlastitim obiteljima. Ne možemo niti smijemo tu dramatičnu činjenicu samo konstatirati nego se istinski potruditi da i starijoj populaciji naših sugrađana osiguramo čovjeka dostojnu i starosnu dob.

Ako Crkva za sebe utemeljeno tvrdi da je njezin put čovjek s kojim se solidarizirao sam utjelovljeni Bog, Isus Krist, onda je logično da se ona i u zgodno i u nezgodno vrijeme mora opredjeljivati za pomoć i zaštitu tog čovjeka. To je Crkva u Banjolučkoj biskupiji činila i svih proteklih godina, posebno ratnih i poratnih. To će s Božjom pomoću činiti i u buduće, jer ne želi izdati ni Krista ni svoje poslanje.

To je uostalom ustvrdio i Sluga Božji Ivan Pavao II. prigodom svog blagoslovljenog pohoda našoj biskupiji, našem gradu i zemlji prije pet godina, kad je rekao:

„Katolička Crkva u svekolikome zajedničkom djelu želi pružati vlastiti doprinos djelatnim zalaganjem svojih sinova i kćeri, navlastito pak raznovrsnim pothvatima na području odgoja te sebi svojstvene društvene skrbi i ljudskoga promaknuća, u slobodnome ispunjenju vlastitoga poslanja“.

Danas zahvaljujemo Bogu koji nam je omogućio da pomažemo mnogim našim sugrađanima u njihovim duhovnim i tjelesnim potrebama.

Molimo Božju pomoć, utjehu i nagradu svim dobročiniteljima ovog Caritasova socijalnog centra kao i svima koji su se do sada trudili oko skrbi za svoje bližnje u nevolji, bilo starije, bilo bolesne i osamljene, bilo pak mlađe u raznim njihovim tjeskobama.

Molimo Božji blagoslov i za buduće stanovnike ovog Doma da im Bog udijeli mudrost i razumijevanje za druge, zadovoljstvo i dobrotu srca, da ih tješi u patnjama i čuva od svakoga zla duše i tijela.

Molimo i za radnike i skrbnike ovog Doma kao i za sve one koji će i u buduće pomagati da ovo djelo ljubavi donosi uvijek plodove ljubavi prema Bogu i prema čovjeku.

Neka nam svima dobri Bog, naš Stvoritelj i Spasitelj, udijeli puninu života u nebeskom domu, kojega je za svakog od nas pripravio. Amen. (kta)