Banjaluka, 12. listopada 2006. (TABB)

BISKUP KOMARICA PRIMIO POLJSKOG VELEPOSLANIKA

U Biskupskom Ordinarijatu je u utorak, 11. listopada 2006. domaći biskup mons. dr. Franjo Komarica primio veleposlanika Republike Poljske u Bosni i Hercegovini dr. Andrzeja Tyszkiewicza.

U dužem srdačnom razgovoru veleposlanik i biskup su izmijenili iskustva i razmišljanja o aktualnoj situaciji u Bosni i Hercegovini, o ponašanju predstavnika međunarodne zajednice prema narodima ove napaćene zemlje, o dosadašnjim uspjesima i neuspjesima domaćih političara te o mnogim konkretnim koracima za izgradnju bolje i sigurnije budućnosti svih njezinih stanovnika.

Biskup je svoga gosta na njegovo pitanje upoznao s dramatičnom situacijom katoličke populacije, koja je u ratu i u poratnom vremenu skoro potpuno istrijebljena s područja jedne polovine zemlje tj. entiteta Republike Srpske. „Jedva oko 5 % od predratnog broja katolika živi danas, jedanaest godina nakon rata, na ovom području. Zašto se domaći, a pogotovo međunarodni političari ponašaju tako neprijateljski prema katolicima, kad im mnogima iz progonstva ne žele omogućiti povratak i život dostojan čovjeka u mjestima njihova rođenja?“ – pitao je, između ostalog, biskup Komarica veleposlanika Tyszkiewicza. Biskup je upozorio da „neće biti sreće ni pravednog mira u Bosni i Hercegovini ako se njezina budućnost i dalje bude nastavila graditi kao u ovih jedanaest poratnih godina – na temeljima neistine, nepravde i nejednakosti među domaćim, konstitutivnim narodima“. „Mnogi katolici su pokazali i pokazuju spremnost da učinkovito doprinose prijeko potrebnom procesu pomirenja među ovdašnjim ljudima i narodima i velika je šteta što im se to ne omogućuje, jer za njihov povratak i ostanak još uvijek nema kod političara iskrene političke volje, niti odlučnog provođenja zakona koji pomaže prognanicima – povratnicima, niti se za njih ima ekonomske pomoći za izgradnju porušenih kuća i infrastrukture. To se odnosi prvenstveno na širu banjolučku regiju, od kotorvaroškog do prijedorskog kraja kao i na stravično pustu, a prirodno bogatu Bosansku Posavinu“. Biskup je zamolio veleposlanika da kod Vlade i naroda svoje zemlje „koja je nekoć također bila podijeljena i satrvena“, poradi na većoj solidarnosti s ovom zemljom i njezinim stanovnicima, što je veleposlanik Tyszkiewicz biskupu i obećao.       (tabb)