Banjaluka 15. svibnja 2008. (TABB)

TEHNOLOGIJE SAMOUNIŠTENJA
 

U četvrtak 15. svibnja na Europskoj akademiji u Banjoj Luci održano je predavanje pod nazivom „Intelektualni izazov tehnologije samouništenja“. Izlagao je prof.dr.sc Marijan Jošt, umirovljeni profesor Visokog gospodarskog učilišta u Križevacima kao i vodeći znanstvenik o pitanjima genetike i oplemenjivanja bilja u regionu.

Prof.dr. Jošt svojim izlaganjem predstavio je neke od naprednih mogućnosti biotehnologija koje na žalost brzim i nepovjerljivim pokusima, s nedokazanim uspjesima i uz pomoć ekonomskih tajkuna nastoje da ostvare što veći profit. Jedan od takvih primjera odnosi se na farmere koji su primorani da svake godine od velikih korporacija uzimati manipulirano sjeme da bi mogli ostvariti željeni urod. Ono što nas povijest uči i na što biti trebali imati poseban osvrt jeste da propast nacija nije posljedica samo društveno-političkih promašaja, već i promašaja poljoprivredne politike. Tu činjenicu profesor Jošt pojašnjava na primjerima drevnih kultura u Mezopotamiji, Egiptu, Kini ili danas u SAD-u čija je agrarna politika dovela do propasti tih civilizacija, ili u slučaju SAD koja je krenula tim putem.

Profesor Jošt posebno se osvrće na znanstvenike koji učestvuju u tom procesu kreiranja novih vrsta, zadirući tako u sam prirodni tok svega stvorenog. Sve s izgovorom da će se ostvariti veći urodi te tako pobijediti glad i siromaštvo ti znanstvenici kao da nemaju savjesti i ne žele sagledati što zadiranjem u prirodu dugoročno mogu napraviti. A to je izumiranje vrsta i smanjenje bioraznolikosti koje direktno vodi ka ugrožavanju života na cijeloj planeti. Danas su tehnologije u tolikoj mjeri napredovale da je moguće gotovo sve, tj. moguće je ukrštanje različitih kultura i pravljenje različitih kreacija kao što su svjetleće ribice ili kukuruz a da nitko od znanstvenika nije u stanju dati odgovor kako će se postojanje takvih vrsta odraziti na cjelokupan biosistem.

Na kraju svog izlaganja profesor Jošt navodi kako napori civilnog društva da se suprotstavi širenju GMO-a polako pokazuju svoje rezultate. Pa tako npr. u Europi imamo zemlje kao što su Italija ili Austrija koju su proglašene GMO slobodne ali i Hrvatska u kojoj je do kraja 2006 od 20 županija 13 proglašeno GMO slobodnim.

Zaključak izlaganja je da su GMO golem, nekontroliran pokus čiji se krajnji rezultati još ne mogu sagledati niti predvidjeti. Na žalost ne postoji ni plan zaštite u slučaju bilo kakve katastrofe, niti se zna tko će biti odgovoran za negativne posljedice. Multinacionalne korporacije posjeduju patent na život i žele kontrolu nad ukupnom proizvodnjom hrane na svijetu i jedino rješenje koje profesor Jošt predlaže jeste jačanje javnog mnijenja i zadržavanje početka primjene GMO sve dok neka fundamentalna znanstvena pitanja ne budu razriješena. (tabb)