SREDSTVIMA JAVNOG PRIOPĆAVANJA

JAVNA OSUDA ZLODJELA NAD CIVILNIM STANOVNIŠTVOM SRPSKE NACIONALNOSTI
Biskupovo pismo banjalučkim sredstvima javnog priopćavanja
(Prot. br.: Prez. 44/92 od 18. rujna 1992.)

Saznadoh preko lokalnih sredstava javnoga priopćavanja za ubojstva nedužnog civilnog stanovništva, ovaj put, srpske nacionalnosti, u zaseoku Serdari na području općine Kotor Varoš.
S dubokim zgražanjem najodlučnije osuđujem takvo zlodjelo, kao i svako drugo njemu slično, ma tko ga i nad kime počinio, ne samo na području kotorvaroške općine, nego gdje god se ono činilo!
"Ljudi" koji su takvo zvjerstvo počinili sami su se legitimirali kao neljudi!
Svi koji čine zlo, tko god da bili, neka se ne nadaju dobru! Prije ili kasnije stići će ih ljudska i Božja pravda!
Svim ožalošćenima izražavam svoju iskrenu sućut. Molim Boga, Gospodara ljudskih života i Ljubitelja čovjeka, da skrati dane zla koje nas sve ugrožava i čini nesretnim i neka nam bude milostiv!
Ponovno apeliram na sve naoružane ljude, kao i na sve odgovorne, ne samo u općini Kotor Varoš, da zaustave krvoprolića i stalna ugrožavanja nedužnoga civilnog stanovništva; da napokon počnu razmišljati kako u ovom nerazumnom ratu svi samo gube, a da pravi i pravedni mir i suživot među susjedima nema alternative nigdje, pa tako ni na području općine Kotor Varoš!

MOĆNICI, ZAUSTAVITE RAT! SVIMA NAM TREBA PRAVEDAN I TRAJAN MIR!

Dr. Franjo Komarica, banjalučki biskup

Dostavljeno:
            - Televiziji Banja Luka
            - Radiju Banja Luka
            - "Glasu srpskom" - Banja Luka
            - Tajništvu BK BH - Sarajevo
            - Tajništvu HBK - Zagreb
            - Apostolskoj nuncijaturi - Beograd

"VAŠE TVRDNJE ODBACUJEMO KAO JOŠ JEDNU ZLONAMJERNU PODVALU"
Prosvjed Televiziji Banja Luka
(Prot. br.: 1032/92 od 12. studenoga 1992.)

Poštovani naslove!
S velikim čuđenjem, ali i žalošću, primili smo na znanje Vaše potpuno proizvoljne tvrdnje u jučerašnjim informativnim emisijama (11. studenoga o. g.) o navodnoj zloupotrebi boravka stranih novinara u našem gradu od strane banjalučke biskupije i banjalučkog biskupa te davanju netočnih informacija o tragičnoj smrti našeg svećenika - župnika u Ravskoj, pok. Ivana Grgića.
Spomenute tvrdnje odbacujemo kao još jednu zlonamjernu podvalu, kako Banjalučkoj biskupiji, tako i njenom biskupu.
Takve tvrdnje otežavaju sve naše mirovne napore u ovom vremenu općega stradanja nevinih ljudi na ovim prostorima, još više raspiruju nepovjerenje i povećavaju ionako preveliko zlo oko nas.
Pitamo se s pravom sa svim dobronamjernim našim sugrađanima ­zašto tako postupate i do kada će to trajati?
Gajimo nadu da će se i Vaša institucija uskoro osloboditi pogubnoga nehumanog tutorstva, pa ćete napokon moći objektivno izvještavati i o Katoličkoj crkvi na ovim prostorima i općenito u svijetu.

Dr. Franjo Komarica, banjalučki biskup

Prosvjed dostavljen:
            - Radiju Banjaluka
            - Redakciji "Glasa srpskog" - Banjaluka
            - Predsjedniku SO Banjaluka, P. Radiću
            - Ministarstvu informacija RS - Pale

ISTINA O NAŠEM BISKUPU IZGLEDA DRUKČIJE
Priopćenje Biskupskoga ordinarijata u Banjaluci u povodu difamiranja imena i osobe banjalučkog biskupa msgr. dr. Franje Komarice u sredstvima javnog priopćavanja bosanskih Srba
(Prot. br.: 709/93 od 10. ožujka 1993.)

U povodu nedavnih novinarskih napisa u nekim domaćim novinama i izjava pojedinih dužnosnika iz javnog i političkog života o navodnom "širenju antisrpske kampanje banjalučkoga biskupa dr. Franje Komarice", Biskupski ordinarijat u Banjaluci drži potrebnim, zbog potpunijeg, objektivnog i istinitog upoznavanja naše javnosti, oglasiti se sljedećim priopćenjem:
1. Ne možemo se oteti dojmu da je u spomenutim člancima i izjavama riječ o promišljenoj, ali ne bezazlenoj podvali našem banjalučkom biskupu Franji, a time ujedno i difamiranju i njega i Katoličke crkve na ovim prostorima. Na temelju unaprijed zauzetih negativnih stavova izvlačiti samo pojedine rečenice iz nečijeg nevezanog razgovora ili iz slobodne interpretacije nekog novinara, nužno dovodi do paušalnih, jednostranih i neobjektivnih sudova. A kada se takvi krivi sudovi kao jedina istina serviraju javnosti, redovito se nanosi nesaglediva šteta pojedincu ili mnogim ljudima. To se pokazalo i u ovom slučaju, kada se bez pravih argumenata i bez želje za punom, objektivnom istinom napada i blati osoba i djelovanje našeg biskupa, i to na način vrlo prepoznatljiv i poznat iz donedavnoga komunističkog, anticrkvenog i protuvjerskoga jednoumlja.
Nameće se kao logičan zaključak da iza tih jednostranih, neobjektivnih izjava i sudova teško mogu stajati ljudi kojima je na srcu istina, poštovanje svakog čovjeka, pravedan mir i miran suživot pripadnika različitih naroda i vjerskih zajednica u našem gradu i kraju.
Iako bi na to imao pravo, biskup Komarica ne želi se braniti od takvih zlonamjernih insinuacija i kleveta. Radije prepušta da o njemu govore i svjedoče njegove riječi i djela, njegove propovijedi i razgovori, njegova neumorna borba protiv zla koje se oko nas širi i sve ljude pogađa, njegove nezaustavljive mirotvorne akcije, kako kod naših vjernika-katolika, tako i kod drugih vjerskih zajednica i dobronamjernih ljudi na području biskupove rodne Banjaluke, naše Banjalučke biskupije, ali i izvan nje.
2. Svjestan svoje teške odgovornosti pred Bogom i Crkvom, biskup Komarica nastoji "u zgodno i nezgodno vrijeme" (2 Tim 4,2) svjedočiti nepromjenljivu Božju istinu o vrijednosti svakog čovjeka i o nepovredivosti njegovih osnovnih prava, kao i prava svake vjerske ili nacionalne zajednice. Tumačeći i promičući suvremeni nauk Katoličke crkve o nužnom aktivnom sudjelovanju svakog kršćanina, pa tako i biskupa, u svim aktualnim problemima ljudske zajednice, naš biskup smatra svojom obvezom da dijeli, kako sa svojim vjernicima i narodom, tako i sa svima drugima oko sebe "i radost, i nadu, žalost, i tjeskobu sadašnjeg vremena" (usp. GS 1).
S tim u vezi, gdje god je to bilo moguće, svim je silama nastojao smirivati i ublažavati nemir i nevolje katoličke zajednice, ali i svih drugih ljudi na području svoje biskupije koja obuhvaća područje Bosanske krajine. Za vidljiv i dragocjen uspjeh u tim nastojanjima, kako je dobro poznato ovom Ordinarijatu, biskup Komarica dobio je mnoga priznanja od najodgovornijih predstavnika lokalnih vlasti i vojske na cijelom području svoje biskupije, a, dakako, još više od svojih zahvalnih vjernika, svoga naroda i svoje Crkve. Da se konstantno zauzimao, usmeno i pisanim putem, u mnogim susretima i intervencijama za zaštitu svojih vjernika u sve 23 općine svoje biskupije mogu posvjedočiti, osim naših vjernika i svećenika, i najkompetentniji predstavnici vlasti i vojske, kako na području tih općina, tako i u samom vrhu Republike Srpske.
O tome, kao i o njegovom istinitom iznošenju svega pozitivnoga što su aktualne vlasti i vojska učinile da se spriječi još veće zlo nad katoličkim stanovništvom naše biskupije, postoje mnogi pisani dokazi u arhivi ovog Ordinarijata.
O biskupovim naporima da se zaštite životi i imovina pripadnika Srpske pravoslavne crkve, srpskoga i drugih naroda u nekim dijelovima naše biskupije, ali poglavito izvan teritorija njegove jurisdikcije (u Republici Hrvatskoj i na području Herceg Bosne), osim pisanih dokumenata u našoj arhivi, mogu svjedočiti i katolički biskupi i pravoslavni episkopi, ali i mnogi pripadnici srpskoga i drugih naroda sa spomenutih područja.
Da je upravo zaslugom biskupa Komarice preko Caritasa naše biskupije ublažena teška socijalna bijeda, ne samo katoličkoga stanovništva, i nabavljena velika količina lijekova i sanitetske opreme za razne zdravstvene ustanove i mnoge bolesnike cijele naše regije, opće je poznata činjenica svima dobronamjernima.
3. Unatoč prepoznatljivom miroljubivom opredjeljenju našega biskupa, kojega u tome slijede i svi svećenici, redovnici i redovnice, Katolička se crkva u Banjalučkoj biskupiji sustavno uništava kao nikada prije u svojoj višestoljetnoj povijesti. Više od 90 posto crkava te više od 35 posto ostalih vjerskih objekata uništeno je ili oštećeno, iako u najvećem broju slučajeva u blizini nije bilo oružanih sukoba. Mnogo je naših župa opustjelo, mnoge druge su decimirane, nekoliko desetaka tisuća vjernika napustilo je svoja ognjišta, dva su župnika potpuno nevina ubijena, konstantno se ugrožavaju životi i imovina vjerskih službenika i mnogih naših vjernika u pojedinim općinama... Sve je to dobro poznato lokalnim i višim vlastima koje je biskup Komarica redovito nastojao objektivno izvijestiti, a može biti poznato i svakom domaćem novinaru koji želi saznati i reći istinu o aktualnoj situaciji u našoj biskupiji. Sve te tužne činjenice, kao i najnovija difamacija našeg biskupa pred javnošću, jasno govore u kakvom se vremenu i ambijentu trenutno svi nalazimo.
Kao kršćani, vjernici i sljedbenici Isusa Krista, utjelovljenog Sina Božjega, najvećeg Pravednika i Patnika, svjesni samo da s njime i mi moramo trpjeti, da moramo nastojati da nikada "ne uzvraćamo zlom za zlo" (1Pt 3,9), nego da "zlo savlađujemo dobrim" (Rim 12, 21) i "molimo za one koji nam nepravdu nanose" (Mt 5,44).
U ime pripadnika cijele Banjalučke biskupije javno ističemo da smo ponosni na našeg biskupa msgr. dr. Franju Komaricu jer nam neumorno prednjači u pravom bogoljublju i iskrenom čovjekoljublju. To nas potiče da i mi takvi budemo! Dok ga neki, za ljubav kratkotrajne dnevne politike, žele oblatiti, u našim očima i očima svih istinoljubivih naših sugrađana i svih dobronamjernih i nepristranih ljudi on je još veći, istinski svjedok Božjega zakona i nauka, svjedok ljubavi i dobrote prema svakom čovjeku i narodu.

BISKUPSKI ORDINARIJAT BANJA LUKA

N.B. Neka se ovo priopćenje pročita vjernicima na svim misama u vrijeme oglasa!

P.S. U prilogu Vam dostavljamo tužni popis srušenih i oštećenih crkava i crkvenih objekata na teritoriju Banjalučke biskupije u posljednjih godinu i pol dana.

Dostavlja se:
            - Svim župskim uredima
            - Apostolskoj nuncijaturi - Beograd
            - Tajništvu BK BiH - Sarajevo
            - Tajništvu BKH - Zagreb
            - Eparhiji SPC-a - Banja Luka
            - Muftijstvu IZ - Banja Luka
            - Predsjedniku SO - Banja Luka
            - Načelniku CSB - Banja Luka
            - Komandi 1. krajiškog korpusa - Banja Luka
            - Vladi RS - Sarajevo - Pale
            - "Glasu srpskom" - Banja Luka
            - Radiju Banja Luka - Banja Luka
            - TV-u Banja Luka - Banja Luka
            - "Javnosti" - Sarajevo
            - Arhivi

DEZINFORMACIJE O BANJALUČKOM BISKUPU I SVEĆENICIMA U POTPUNOJ SU SUPROTNOSTI S ISTINOM!
Demanti Biskupskog ordinarijata u Banjaluci informativnom programu Radija Banjaluka
(Prot. br.: 947/93 od 2. travnja 1993.)

U povodu najnovijih /ponavljanih/ dezinformacija i podvala banjalučkom biskupu i njegovim svećenicima da su oni, navodno, nakon nedjeljne mise "s muškarcima dogovarali jednovremeni izlazak iz Krajine u pravcu Hrvatske" i tako činili "svojevrstan pritisak na lojalne Hrvate da se spreme za ovu akciju", a što ste prenijeli u nekim svojim informativnim emisijama 1. travnja /aprila/ ove godine /da li samo kao neslanu prvoaprilsku šalu?!/ - molimo Vas da, u ime istine i objektivnosti, objavite i sljedeće priopćenje:

SPOMENUTE DEZINFORMACIJE U POTPUNOJ SU SUPROTNOSTI S ISTINOM!

Iz najpouzdanijih crkvenih izvora Katoličke crkve na ovim prostorima, tj. od banjalučkog Biskupskog ordinarijata, smijete i možete saznati da se takav, krajnje nehuman i necivilizacijski scenarij izlaska, izgona ili protjerivanja nas, katolika-Hrvata i drugih iz našeg rodnoga grada Banjaluke i cijelog ovog našeg rodnog kraja nikada nije ni začeo ni pripremao u našim glavama, niti u glavama drugih kompetentnih osoba Katoličke crkve, nego možda u nečijim drugim, ali sigurno nedobrona­mjernim glavama!
Naša je pak poglavito zadaća da, uvažavajući i primjenjujući u svome životu Božji zakon o vrijednosti i dostojanstvu svake ljudske osobe, maksimalno pomažemo u duhovnim i materijalnim potrebama svakog brata čovjeka i da se "u zgodno i nezgodno vrijeme" !2 Tim 4,2/ zauzimamo za poštovanje njegovih osnovnih građanskih i ljudskih prava, pa tako i njegovog neotuđivoga prava na život na svome ognjištu!
Slobodni smo u ovom kontekstu upitati Vas sljedeće:
Zašto nekima od Vas, našim cijenjenim susjedima i sugrađanima, smetaju i biskup i svećenici, i općenito pripadnici Katoličke crkve? Kakvo smo Vam zlo mi ovdje nanijeli? Koga smo od Vas mi ugrozili, kome smo mi oduzeli pravo na dostojanstvo vlastite osobe, miran život i sigurnu budućnost? Zašto nas, i prema čijem nalogu, ustrajno blatite, čime ujedno pokazujete što Vam je ispunilo i srce i ruke?
Ako Vam je uistinu stalo do istine o nama katolicima-Hrvatima i drugima na ovim prostorima, zašto nikoga od nas ne pitate kako nam je, što nam treba i što želimo, pa to onda objavite "urbi et orbi"?
Kao kršćanima-vjernicima morala bi i nama i Vama biti dobro poznata istina božanskog podrijetla, sadržana u Svetom pismu, prema kojoj bismo se trebali ravnati: "S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću" /Rim 1,18/. - "Tko sije nepravdu, žanje nesreću" /Izr. 22,8/. A "komu je jezik zao, zapada u nesreću" /Izr. 17,20/!

BISKUPSKI ORDINARIJAT BANJALUKA

Demanti dostavljen:
Mr. P. Radiću, predsjedniku SO Banjaluka
Komandi 1. krajiškog korpusa - Banjaluka
Ministarstvu informacija RS - Sarajevo
Apostolskoj nuncijaturi - Beograd
Tajništvu BK BiH - Sarajevo
Tajništvu HBK - Zagreb

DOKAD ĆETE USTRAJAVATI U PODLIM DEZINFORMACIJAMA O NAŠEM BISKUPU?
Demanti Biskupskog ordinarijata upućen redakciji dnevnih novina RS "Glasu srpskom" iz Banjaluke
(Prot. br.: 948/93 od 3. travnja 1993.)

U izdanju Vašeg lista br. 6937 od 02. travnja 1993. godine objavili ste iz pera, od ranije poznatog nam gospodina M.M., najnovije dezinformacije i podvale banjalučkom biskupu i njegovim svećenicima da su oni, navodno, nakon nedjeljne mise, "s muškarcima dogovarali jednovremeni izlazak iz Krajine u pravcu Hrvatske" i tako činili "svojevrstan pritisak na lojalne Hrvate da se spreme za ovu akciju".
Vrhunac nekorektnosti i svojevrsne namjerne obmane naše javnosti jest tvrdnja da se čak /!/ "i na centralnoj misi u Banjaluci, gdje je prisustvovao /sic!/ gospodin Komarica" navodno "raspravljalo /sic!/ s muškarcima o načinu realizacije ovog plana". To se navodno sve saznaje iz "dobro obaviještenih izvora".
Pravo je svakoga da drugima pokazuje svoje neznanje o nekome ili nečemu /u ovom slučaju prikazivanja slavlja mise po našim katoličkim crkvama/.
Ali iznositi pred široku javnost ovakve tvrdnje o sadržaju naših vjerskih bogoslužja, za koje svi naši vjernici-katolici znaju da su bezobzirna izmišljotina i surova laž, nedostojno je svakog poštenoga čovjeka, a kažnjivo u svakoj pravnoj državi!
U svezi s iznesenim tvrdnjama Vašeg dopisnika, molimo Vas da zbog istinitog i objektivnog obavještavanja naše javnosti objavite i naš stav:
I ove tvrdnje, kao i mnoge prije njih, u cijelosti su u suprotnosti s istinom! Nikakvi sastanci glede iseljavanja katolika nisu ni sada ni ikada održavani u katoličkim crkvama naše biskupije!
Iz najpouzdanijih crkvenih izvora Katoličke crkve na ovim prostorima, tj. od banjalučkoga Biskupskog ordinarijata, smijete i možete saznati da se takav, krajnje nehuman i necivilizacijski scenarij izlaska, izgona ili protjerivanja nas katolika, Hrvata i drugih, iz našeg rodnoga grada Banjaluke i cijeloga rodnog kraja nikada nije ni začeo ni pripremao u našim glavama, niti u glavama drugih kompetentnih osoba Katoličke crkve, nego možda u nečijim drugim, svakako nedobronamjernim glavama! I samu pomisao na takvo etničko čišćenje, u bilo kojem obliku,.gdje god se i nad kim god ono provodilo, s indignacijom odbacujemo!
Naša je poglavito zadaća da, uvažavajući i primjenjujući u svome životu Božji zakon o vrijednosti i dostojanstvu svake ljudske osobe i svakog naroda, maksimalno pomažemo u duhovnim i materijalnim potrebama svakog brata čovjeka i da se "u zgodno i nezgodno vrijeme" /2 Tim 4,2/ zauzimamo za poštovanje njegovih osnovnih ljudskih i građanskih prava, pa tako i njegovog neotuđiva prava na stan i život na svome vjekovnom ognjištu!
Slobodni smo u ovom kontekstu upitati Vas i sljedeće:
Zašto nekima od Vas, našim uvaženim susjedima i sugrađanima, smetamo i katolički biskup, i svećenici, i općenito svi mi, pripadnici Katoličke crkve? Kakvo smo Vam zlo mi, ovdje, nanijeli? Koga smo od Vas mi ugrozili, kome smo mi oduzeli pravo na dostojanstvo vlastite osobe, miran život i sigurnu budućnost? Zašto nas i prema čijem nalogu, ustrajno blatite, čime ujedno pokazujete što Vam je ispunilo i srce i ruke?
Ako Vam je uistinu stalo do istine o nama katolicima-Hrvatima i drugima na ovim prostorima, zašto ne pitate nikoga od nas kako nam je, što nam treba i što želimo, pa to onda objavite "urbi et orbi"?
Kao kršćanima-vjernicima, morala bi i nama i Vama biti dobro poznata istina božanskoga podrijetla, sadržana u Svetom pismu, a prema kojoj bismo se trebali ravnati: "S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću" /Rim 1,18/. - "Tko sije nepravdu, žanje nesreću" /Izr. 22,8/.

Uz poštovanje!
BISKUPSKI ORDINARIJAT BANJALUKA

Demanti je dostavljen:
Mr. P. Radiću, predsjedniku SO Banjaluka
Komandi 1. krajiškog korpusa - Banjaluka
Ministarstvu informacija RS - Sarajevo (Pale)
Apostolskoj nuncijaturi - Beograd
Tajništvu BK BiH - Sarajevo
Tajništvu HBK - Zagreb

VIJESTI AGENCIJE SRNA RS VRTE NETOČNOSTIMA!
Demanti Biskupskog ordinarijata "Glasu srpskom" u Banjaluci
(Prot. br.: 306/95 od 6. svibnja 1995.)

U današnjem broju Vašeg lista "Glas srpski" (br. 7659 od 6. i. 7. svibnja 1995.) objavljene su dvije vijesti agencije SRNA iz Sarajeva koje, najblaže rečeno, vrve netočnostima, odn. proizvoljnim konstrukcijama, koje zbog objektivnog informiranja javnosti želimo demantirati. Molimo Vas da naš demanti objavite u sljedećem broju Vašeg lista. Pođimo redom:
I. Vijest koja je na str. 2 objavljena i naslovljena: "Ministarstvo vjera u Vladi Republike Srpske - Biskup nije uhapšen":
1. U dopisu banjalučkog biskupa, msgr. dr. Franje Komarice, Ministarstvu vjera RS, br. 303/95 od 05. svibnja o. g. nigdje nije formuliran zahtjev da se "razjasni nestanak 16 časnih sestara iz Nove Topole". U tom se dopisu samo konstatira da su redovnice iz dvaju drevnih samostana, Bosanskog Aleksandrovca i Nove Topole, nasilno odvedene. Nikakav broj časnih sestara nigdje se ne spominje!
2. U nastavku vijesti stoji da "u istoj poruci biskup Komarica navodi da se `osobno, ustrajno, posebno u posljednje vrijeme, svim mogućim načinima zauzima za zaštitu nezaštićenog srpskog, pravoslavnog pučanstva na području zapadne Slavonije..." Nije riječ o istoj poruci nego o jednom od brojnih apela banjalučkog biskupa koje je uputio u posljednje vrijeme, konkretno br. 299/95 od 04. svibnja o.g., međunarodnim humanitarnim organizacijama UNHCR-u i MKCK-u, kao i sredstvima javnog priopćavanja u kojem se, između ostalog, traži "zaštita svakog ugroženog čovjeka, bez obzira na to kojoj vjerskoj ili nacionalnoj skupini pripadao!"
3. SRNA navodi sljedeću izjavu ministra Davidovića: "Obavijestili smo biskupa da su časne sestre na sopstveni zahtjev prebačene na teritoriju Republike Hrvatske. Kako prenose agencije, one su po dolasku u Zagreb izjavile da je biskup Komarica uhapšen, što je netačno, i one nisu mogle imati takvu informaciju".
Ovaj Biskupski ordinarijat nije dosad, nije dobio nikakvu obavijest od Ministarstva vjera RS da su časne sestre podnijele bilo kakav zahtjev, ni usmeni ni pisani, da budu prebačene na teritorij RH, niti da će se s njima tako postupiti.
Prema našim saznanjima, vijest o hapšenju biskupa Komarice prva je lansirala u eter agencija Republike Srpske Krajine ISKRA i to mnogo ranije nego što su sestre uopće mogle stići u Zagreb.
4. "Očekujem da će biskup Franjo Komarica i dalje apelovati na hrvatske vlasti da se spriječi genocid nad Srbima u zapadnoj Slavoniji", rekao je, prema javljanju SRNE, ministar vjera D. Davidović i "potvrdio da će vlasti RS, kao i dosad, činiti sve da se ostvari puna zaštita rimokatoličkih sveštenika i vjernika".
Tijekom ovog rata biskup Franjo bezbroj je puta dizao svoj glas za zaštitu "svakog ugroženog čovjeka, bez obzira na to kojoj vjerskoj ili nacionalnoj skupini pripadao", ali su, na žalost, njegovi vapaji najčešće bili glas vapijućeg u pustinji. Unatoč tome, on će i na temelju obaveze Kristovog Evanđelja koje mora propovijedati i dalje ustrajno dizati svoj glas za zaštitu "svakog ljudskog života, bez obzira na to o kome se radilo". Prilažemo Vam najnovije odgovore nadbiskupa zagrebačkog, kard. F. Kuharića i predsjednika RH, g. F. Tuđmana, biskupu Komarici na njegove apele u prilog zaštite srpskog pučanstva na području RH.
S pravom očekujemo od vlasti RS da učini sve da se zaštite rimokatolički svećenici i vjernici koji žive na teritoriju RS. Domaćoj i svjetskoj javnosti poznato je, pa tako valjda i agenciji SRNA, da se većina rimokatolika Banjalučke biskupije sve vrijeme ovog nesretnog rata ponašala izrazito mirotvorno, spremna radije zlo podnijeti, nego ga drugome učiniti! Na žalost, neosporno nasilno odvođenje časnih sestara iz njihovih drevnih samostana u Bosanskom Aleksandrovcu i Novoj Topoli pokazuje nešto posve suprotno tvrdnjama ministra vjera D. Davidovića.
5. SRNA navodi da je "šef kancelarije Biskupskog ordinarijata u Banjaluci takođe u izjavi agenciji SRNA demantovao informacije o kidnapovanju biskupa Komarice..."
Novinari agencije SRNA do ovog trena nisu kontaktirali s kancelarom Biskupskog ordinarijata, pa im kancelar nije ni mogao dati bilo kakvu izjavu! Uostalom, oni koji su u svijet poslali dezinformaciju, trebaju je i demantirati, a ne "šef kancelarije Biskupskog ordinarijata"!
II. Vijest objavljena također na str. 2 i naslovljena: "Demanti iz Biskupskog ordinarijata - Komarica živ, zdrav i bezbjedan":
l. Kako je već gore rečeno, šef kancelarije Biskupskog ordinarijata ništa nije demantirao, jer ga agencija SRNA ni za što nije ni pitala .
2. U istoj vijesti navodi se da je predsjednik SO Banjaluka mr. Predrag Radić izjavio da "civilne i vojne vlasti neće dozvoliti bilo kome da narušava pravni sistem, niti da kao taoce kidnapuje vjerske službenike bilo koje konfesije".
Dok zahvaljujemo predsjedniku Radiću na ovim jasnim riječima, očekujemo i od adekvatnih predstavnika lokalnih vlasti u drugim općinama jednako takav jasan i odlučan stav!

S poštovanjem!
BISKUPSKI ORDINARIJAT BANJALUKA:
Mr. Ivica Božinović, kancelar biskupskog ordinarijata
Prilog (2)

KATOLIČKE REDOVNICE NISU POBJEGLE, NEGO SU KIDNAPIRANE I PROTJERANE
Demanti Biskupskog ordinarijata upućen "Glasu srpskom"
(Broj: 330/95 od 21. svibnja 1995.)

"PULS", prilog "Glasa srpskog" od 20. i 21. svibnja 1995., koji izlazi u Banjaluci, donio je na str. 7 reportažu novinara Mome Joksimovića "Samostan, izbjeglicama stan". U toj je reportaži objavljena tvrdnja g. Vukašina Vojinovića, predsjednika Mjesne zajednice Aleksandrovac, prema kojoj je "odmah po agresiji ustaša na zapadnu Slavoniju sa prostora mjesne zajednice Aleksandrovac pobjeglo šest časnih sestara Samostana sestara klanjateljica krvi Kristove sa gospodom Reginom na čelu. Časne sestre, zaista, nisu imale nikakvih razloga za odlazak u Hrvatsku..."
Nešto ranije, u "Glasu srpskom" (br. 7659 od 06. i 07. svibnja 1995.) novinska agencija SRNA je objavila je sljedeću izjavu ministra vjera u Vladi RS, g. Dragana Davidovića: "Obavijestili smo biskupa da su časne sestre na sopstveni zahtjev prebačene na teritoriju Republike Hrvatske."
U "Saopštenju za javnost" Svetog arhijerejskog Sinoda SPC-a, br. 1193 od 18. svibnja 1995. stoji da su "...proterane sestre redovnice iz dva druga manastira...".
Budući da je posrijedi nova obmana javnosti, što nije prvi put u ovom listu, smatramo svojom dužnošću ponoviti istinu o ovom očitom progonu Katoličke crkve s njezinih vjekovnih prostora.
Čim je saznao za kidnapiranje redovnica i njihovo nasilno odvođenje u nepoznatom pravcu; biskup Komarica je o tom "zločinu nad potpuno nedužnim redovnicama, uglavnom staricama" telefonom obavijestio sve nadležne institucije vlasti, kao i organe javnog reda i mira, te komandu I. krajiškog korpusa. To je učinio također i službenim dopisom istog dana, tj. 04. svibnja 1995. <br. 300/95) koji je uputio: CJB Banja Luka, Komandi I. krajiškog korpusa Banja Luka, Ministarstvo vjera RS Pale i MUP-u RS Pale.
Biskup je oba puta izrazio "svoj najenergičniji prosvjed zbog dopuštanja takvog teškog zlodjela nad katoličkim redovnicama i njihovom imovinom, drevnim samostanima, kao i nad imovinom Banjalučke biskupije".
Već sutradan, tj. 05. svibnja 1995. Ordinarijat je uputio novi dopis br. 303/95 ministru vjera RS g. Draganu Davidoviću, u kojem biskup Komarica piše: "Već sam Vas obavijestio o jučerašnjem nasilnom odvođenju u nepoznatom pravcu preostalih redovnica iz naših drevnih samostana u Bosanskom Aleksandrovcu i Novoj Topoli. Danas sam uspio saznati u telefonskom razgovoru s načelnikom Stanice javne bezbjednosti u Bosan­skoj Gradiški g. Mesićem da su: `Redovnice iz oba samostana u organizaciji neke samozvane grupe pokupljene iz svojih samostana i bez maltretiranja dovožene do mosta na Savi i poslane pješice preko mosta na područje RH. Radnici SJB u Bos. Gradiški to su željeli spriječiti, ali nisu uspjeli'.".
Prava, dakle, istina jest da "u poslijepodnevnim satima 04. svibnja autobusom dolazi grupa naoružanih vojnika pred samostan katoličkih redovnica u Bosanskom Aleksandrovcu, kupi nasilno i "bez pogovora" redovnice s njihovih radnih mjesta "sve u roku od 5 minuta", tako da "nisu pritom uspjele uzeti ni osobne dokumente", a kamoli što drugo. Isti su zločinci s kidnapiranim redovnicama zatim došli u drugi samostan (desetak km udaljen) u Novu Topolu i učinili isto s tamošnjim redovnicama. Usput su sestre morale prijeći u oteti automobil MKCK. Dovezene su do mosta na Savi u Bosanskoj Gradiški gdje su bile prisiljene "uz čuđenje i negodovanje pogranične policije" preko mosta pješice otići u RH" (dopis Biskupskog ordinarijata br. 310/95 od 08. svibnja 1995., upućen ministru unutrašnjih poslova RS g. Živku Rakiću).
Provincijalna uprava Družbe Sestara Klanjateljica Krvi Kristove iz Zagreba u svom "Demantu", br. 103/95 od 09. svibnja 1995. doslovce tvrdi da su: "sestre protiv svoje volje, iznenada i u roku 5 od minuta, morale napustiti svoje stoljetne samostane, u kojima su neke od njih provele cijeli svoj redovnički život. Pritom nisu mogle uzeti ni osobne dokumente..."
Dakle, čista je laž, i prema tome nova očito tendenciozna obmana javnosti ono što je prema g. Joksimoviću izjavio predsjednik Mjesne zajednice Aleksandrovac, g. Vukašin Vojinović, da su "sestre pobjegle", odnosno da su, kako kaže ministar Davidović, na "sopstveni zahtjev prebačene na teritoriju Republiku Hrvatske". Ovaj je Biskupski ordinarijat svojim dopisom br. 306/95 od 06. svibnja 1995. zahtijevao da se ta neistinita izjava ministra Davidovića demantira u sredstvima javnog priopćavanja, gdje je bila objavljena, ali to nije učinjeno, što već samo po sebi dovoljno govori o položaju katolika u RS! Ponavljamo još jednom jedinu istinu: sestre su kidnapirane i protjerane iz svojih stoljetnih samostana u Bosanskom Aleksandrovcu i Novoj Topoli u Republiku Hrvatsku!
U daljnjem tekstu, g. Vukašin Vujinović, predsjednik Mjesne zajednice Aleksandrovac, kaže: "Srbi nisu kao ustaše, mi poštujemo i druge vjere, pa tako čuvamo i njihove vjerske objekte. Danas su u ovom samostanu izbjeglice, sutra će možda ovdje utočište naći ratna siročad, možda će ovdje biti bolnica za ranjene srpske borce, a možda sve ove prostore preorijentišemo na neku od ratnih proizvodnji..."
Dakle, g. Vujinović govori o samostanu kao o vlasništvu Mjesne zajednice s kojim se može raspolagati neovisno o volji zakonitoga vlasnika - Katoličke crkve. Do danas (22. svibnja 1995.!) zakonitog vlasnika samostana u Aleksandrovcu i Novoj Topoli, Katoličku crkvu, odn. banjalučkog biskupa, msgr. dr. Franju Komaricu, unatoč višekratnim pismenim i usmenim intervencijama kod kompetentnih vlasti, lokalnih i viših, službene vlasti RS nisu obavijestile o okolnostima pod kojima se dogodilo kidnapiranje i protjerivanje sestara, niti što se namjerava sa samostanskom pokretnom i nepokretnom imovinom i tamošnjom nepokretnom i pokretnom imovinom Ekonomata Banjalučke biskupije.
I iz ovog, najnovijeg napisa u "Pulsu" "Glasa srpskog" svakom dobronamjernom čitatelju jasno je da službeni predstavnici vlasti u RS članove i institucije Katoličke crkve na ovim prostorima ne samo da ne smatraju ravnopravnim svojim sugrađanima nego ih, potpuno nedužne, žele uništiti, iskorijeniti. A čemu to i kamo vodi?!

BISKUPSKI ORDINARIJAT BANJA LUKA

Demanti nije objavljen!

UNATOČ NAŠEM DOSLJEDNOM ZAUZIMANJU ZA SVE UGROŽENE I OBESPRAVLJENE LJUDE, NAMA SE ČINI TEŠKA NEPRAVDA I PRIPREMA NOVA NESREĆA
Izjava za javnost Biskupskog ordinarijata u Banjaluci u povodu "SAOPŠTENJA" udruženja prognanih Srba iz bivše jugoslavenske republike Hrvatske, izdanog u Banjaluci 25. svibnja (maja) 1995.
(Prot. br.: 374/95 od 26. svibnja 1995.)

Cijenjeni!
Vi ste primili (i objavili) "Saopštenje" Udruženja prognanih Srba iz
bivše jugoslavenske republike Hrvatske od 25. svibnja (maja) 1995., koje je potpisao predsjednik Udruženja dr. Milan Vujnović, a "povodom poslednjeg obraćanja biskupa banjalučkog predsjedniku Republike Hrvatske da svim sredstvima zaštiti Hrvate u Banjaluci".
Molimo Vas da primite na znanje (i također objavite) i ovu "Izjavu" Biskupskoga ordinarijata u Banjaluci u povodu tog "Saopštenja".
1. Biskupski ordinarijat u Banjaluci smatra svojom obvezom i sada i ubuduće, kao što je i dosad činio, pridonositi prema svojim mogućnostima očitovanju i širenju istine te pravednom miru za svakog čovjeka, svaku vjersku ili drugu zajednicu.
2. Tvrdnje iznesene u "Saopštenju" Udruženja prognanih Srba iz bivše jugoslavenske republike Hrvatske počivaju na krivim pretpostavkama i očitom fatalnom neznanju ili ignoriranju prave istine o situaciji katolika u Banjalučkoj biskupiji i o dosadašnjem ponašanju banjalučkoga biskupa glede zaštite osnovnih ljudskih i građanskih prava i sloboda i pravoslavnih Srba, kako u BiH, tako i u RH.
3. Na temelju mnogobrojnih razgovora, pismenih obraćanja i intervencija koje je biskup banjalučki, msgr. dr. Franjo Komarica činio, odnosno obavljao s predstavnicima i srpskog i hrvatskoga naroda i u RS i u RH, svim kompetentnim osobama iz političkog i državnog vrha, kao i predstavnicima Srpske pravoslavne crkve na čelu s Njegovom Svetošću, patrijarhom srpskim gospodinom Pavlom, vrlo je dobro poznat dosljedan, miroljubiv biskupov stav i neumorno zauzimanje za zaštitu svih ugroženih i obespravljenih ljudi, bez obzira na vjersku, nacionalnu ili ideološku razliku.
4. Žao nam je što su dosadašnje mnogobrojne apele biskupa Komarice i ovog Biskupskog ordinarijata za zaštitu Srba, kada su bili ugroženi ili obespravljeni, bojkotirala sredstva javnog priopćavanja jedne i druge strane. Oni postoje u arhivi ovog Ordinarijata.
5. Jednako tako žalimo što naši novi sugrađani, članovi "Udruženja prognanih Srba iz bivše jugoslavenske republike Hrvatske", iako i sami pogođeni nesrećom i nepravdom, čine nama, starosjediocima ovog grada i kraja, ovakvim "Saopštenjima" (i svim mogućim negativnim posljedicama) tešku nepravdu i pripremaju novu nesreću, iako im ništa ni u čemu nismo skrivili.
6. Kao vjernici u Boga, Oca svih ljudi, i biskup Komarica i svi članovi Banjalučke biskupije i ubuduće će i riječju i djelom raditi na pomirenju i miru u istini, pravdi i ljubavi. Radovat ćemo se ako se na tom prevažnom poslu nađemo zajedno i sa članovima spomenutog "Udruženja prognanih Srba iz bivše jugoslavenske republike Hrvatske", kao i sa svim drugim ljudima dobre volje u našem gradu i kraju.

BISKUPSKI ORDINARIJAT BANJA LUKA

AKTUALNA SITUACIJA KATOLIKA NA PODRUČJU BANJALUČKE OPĆINE
Priopćenje za novinare 7. lipnja 1995.

- Dana 03. lipnja o.g. oko 23.30 sati ponovno je napadnut vozni park Caritasa, ali je to ovaj put učinjeno eksplozivnom napravom koja je oštetila jedan od Caritasovih kamiona, kao i kolnik u dvorištu Ordinarijata.
- Dana 04. lipnja o.g. oko 04.00 sata ponovno je podmetnut požar u preostalom dijelu područne crkve župe Petrićevac u naselju Vujnovići i potpuno uništio crkvu koja je još 05. svibnja o.g., također u podmetnutom požaru, bila teško oštećena.
- Dana 04. lipnja o.g. oko 22.20 sata bačena je eksplozivna naprava pred ulaz župnog pastoralnog centra u župi Stratinska. Župnik koji je bio unutra nije ozlijeđen!
Svi ti napadi počinjeni su unatoč "obećanju" policije da će nas čuvati!
Napadi na vjernike
- Dana 01. lipnja o.g. u privatnu kuću župljanke banjalučke župe N.N. (moli da joj ime zasad ne navodimo!) ušla je milicija iz Okučana i odvela je zajedno s N.N. do odvjetnika Irene Morović da potpiše ugovor o zamjeni kuće u Okučanima. Milicionar iz Okučana, Drago Stupar, nije imao nikakvih dokumenata o svojim nekretninama, ali je inzistirao na potpisivanju ugovora. Nakon nekoliko sati prijetnji i zlostavljanja N.N, i N.N. su puštene.
- Dana 03. lipnja o.g. trojica su napadača u Knežopoljskoj 23 pretukla i teško ozlijedila u njegovom stanu mr. Antona Ružića, jedinog predstavnika Hrvata u općinskoj vladi u Banjaluci.
- Dana 05. lipnja o.g., oko 22.00 sata, pretučeni su u svom stanu Marija Katušić i njezin sin, župljani župe Budžak, nastanjeni u Ulici Zvonka Garića 276.
Zadobili su lakše ozljede.
- Dana 06. lipnja o.g., oko 11.00 sati, trojica naoružanih ljudi provalila su u privatnu kuću dr. Zvonimira Krezića, r. 1928. g. (M. Radmana 9, Banjaluka), koji radi u ambulanti našeg Caritasa, i teško ga fizički zlostavljali. Istjeran je iz svoje kuće bez mogućnosti da bar uzme dokumente. Dijagnoza nakon što je pretučen glasila je: Vulnus lacerocontusum reg. frontalis lat. sin.; Contusio fatioesi bill et excoriationem; Contusio haemitoracis lat. dex et fractura costraum VI et VII lat. dex. susp.
- Dana 06. lipnja o.g. oko 22.00 sata bačena je eksplozivna naprava na kuću u Ulici M. Stojanovića 53 gdje sa svojom obitelji i rođakinjama stanuje g. Nikola Gabelić, predsjednik OO HDZ Banjaluka. Oštećen je stan Nikoline rođake Katarine Furundžić.
Prijetnje i pljačka
Znamo za na desetke slučajeva u kojima nam se ljudi žale na svakodnevna šikaniranja i prijetnje ubojstvima ako ne napuste svoje domove. Svi oni najčešće mole da im ne spominjemo imena, jer se boje represija ljudi koji im prijete. Mnogi od njih već danima ne smije doći ni blizu svojih domova. Pljačka naših kuća i imanja i dalje je svakodnevna pojava, posebno u naseljima i prigradskim selima Priječani, Zalužani, Šargovac, Kuljani, Šimići...
Zabrane kretanja
Još uvijek nemamo nikakvog odgovora na naše višekratne molbe da nesmetano možemo obilaziti vjernike u župama Petrićevac i Presnače, gdje su nedavno srušene crkve, župne i filijalne, kao i u župama Bosanski Aleksandrovac i Nova Topola, odakle su prije mjesec dana istjerane i naše posljednje redovnice, a samostani i sva crkvena imovina uzurpirani!
Biskup banjalučki, msgr. dr. Franjo Komarica, koji od 04. svibnja o.g. nema dozvole od "mjerodavnih civilnih vlasti" da bez njihovog "izričitog odobrenja napusti svoj dom", nije mogao otići na redovito zasjedanje Biskupske konferencije BiH i Hrvatske biskupske konferencije što se održava u Zagrebu od 06. do 08. lipnja o.g.
Caritas biskupije Banjaluka već više od dva i pol mjeseca nema dozvole od ovdašnjih nadležnih organa vlasti da dopremi prijeko potrebnu humanitarnu pomoć iz centralnog skladišta Caritasa u Zagrebu. Kako isključivo od pomoći Caritasa živi preostalo katoličko stanovništvo cijele ove regije (približno 25.000) kao i još gotovo 5.000 pripadnika srpskog i muslimansko-bošnjačkog naroda, veliki broj obitelji već je zahvatila glad. Uništavanjem katoličkih sakralnih objekata u banjalučkim naseljima Petrićevac i Presnače, 07., odn. 12. svibnja o.g. uništeni su i tamošnji skladišni prostori Caritasa, kao i u njima pohranjene namirnice. Posljednje zalihe hrane Caritas je ovih dana podijelio najugroženijima.

Biskupski ordinarijat Banjaluka